Blog #2 Zašto moje dijete nije odlikaš?
Mnoga divna djeca nisu odlikaši. Vidite potencijal djeteta ali ta bistrina, brzina, energičnost u
školi ne dolazi do izražaja na području ocjena. Dapače, stvaraju frustracije – dijete uči ali to na
testovima ili kod ispitivanja ne zabljesne u peticu već u neku trojku. Dijete koje je bistro tražit će
značenje nečega što uči i to ga može frustrirati; ono koje je brzo površinski će dohvatiti stvari ali
neće ući u dubinu, neće imati strpljenja; ono koje ima puno energije neće imati koncentraciju ..
I iskreno…trojka označava „dobro znanje“ – za mene to je toliko daleko od tragedije kakvu
stvaramo oko toga – kao Sjeverni pol od Ekvatora.
Školski sustav, kao i većina sustava oblikovan je i uokviren parametrima. Svi mi, učenici,
„provučeni“ smo kroz iste varijable. Gradivo se predaje učenicima na način na koji se predavao
na samim početcima školstva. Ocjenjuje se zaključivanje koje se ne podučava. Ocjenjuje se svu
djecu isto, kroz iste parametre.
No međutim, mi nismo ni približno isti i prosjek nije mjera jer ne odgovara svima svaki način
poučavanja, svaki školski predmet i svako okruženje u kojem uči.
Riba Crni marlin pliva brzinom od 130km/h.
Sivi sokol se obrušava brzinom od 300 km/h.
Stavite Sivog sokola u vodu. Izvadite Crnog marlina na kopno.
Mi u život i u školu ne krećemo iz istih pozicija, ni iz istih temelja, ni s istim kompetencijama.
Ukoliko ste svjesni osobitosti vlastite djece, nećete zahtjevati i inzistirati na ocjenama već ćete
promatrati svoje dijete i pomoći mu da razvije svoje „adute“ i svlada vještine koje mu nisu bliske.
Preporučam da to uopće ne bude vezano uz školu. Neka to bude aktivnost poput spremanja
kreveta, slaganja posuđa, slaganja čarapa i donjeg veša. Ukoliko se možete domisliti nečem još
dosadnijem a što još dulje traje, odlično.
Npr, dijete se teško koncentrira i teško dovršava započeto. Takvom djetetu treba iskustvo da
kad krene u odustajanje netko dođe i kaže „hajde sad to dovrši, primjeti da odustaješ – hoćeš li
da ja s tobom izguram do kraja?“
Iskustvo promjene obrasca uz podršku koja će postati dio psihe vašeg djeteta (uz dovoljno
strpljivosti=ljubavi napravit će novi obrazac dijete/kasnije odrasla osoba će moći to dati sam
sebi kad bude potrebno) razriješit će osjećaj poraza – ne mogu, ne da mi se.
Mi nismo odlikaši u vlastitim životima: nemamo peticu iz partnerstva, majčinstva/očinstva, kao
zaposlenici, kao prijatelji/ice, kuhari/ce…a od naše djece često zahtjevamo odličan iz svega.
Mislim da je najvažnije pokazati strpljivost pri odgoju i odrastanju, pri školovanju i usvajanju
novih znanja i vještina. Isto tako smatram važnim vjeru u dijete –„ pokušaj, trebaš li pomoć reci
ali na tebi je da se protegneš po tu jabuku na visokoj grani“.
Ukoliko svoje dijete gledate kao nesposobno protegnuti se, dohvaćate stvari umjesto njega ili
nje i razapinjete sigurnosnu mrežu da mu slučajno dok se proteže „po jabuku“ neka druga
jabuka ne tresnu na glavu – radite mu medvjeđu uslugu.
Ukoliko ste roditelj helikopterskog stila, upitajte se koliko vjerujete u sebe. Toliko ćete vjerovati i
u svoje dijete, duboko ispod svega.
Škola je samo jedan od poligona za vježbanje života. Ne ulažite svu energiju u to. Nama kao
roditeljima dan je drugi zadatak – njegovati rast i razvoj djeteta. I svog unutarnjeg i onog koje
smo doveli na svijet.
Kontaktiraj nas
- info@tehnike-ucenja-ktm.hr
- 099 373 7531